Besplatni crtani filmovi, Sinhronizovani crtani, Crtani na srpskom, Gledanje crtanih filmova, Crtani za decu, Crtani filmovi za decu
|
|
Sticucu, postavi se
Zijah Sokolovic Zike
|
-
Trenutno 5.00/5
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
Rejting: 5.0 od 2 votes
|
You need to have the Flash Player installed and
a browser with JavaScript support.
|
|
Opis
Nekad davno živio krojač sa tri sina i jednom kozom čijim su se mlijekom hranili. Pošalje
tako jedanput otac najstarijeg sina da napase kozu. Čitav je dan dječak hodao
proplankom, šumarkom, a koza brstila. Uveče upita mladić kozu da li je sita.
"Sita, presita
kući mi se hita!"
odgovori koza. Poslije, otac dođe u štalu, pomilova kozu, a ova zavreča:
"Gladna pregladna,
trave ne vidjela,
na kamenu bila!"
Otac se razljuti na sina lijenčinu, izudara ga i otjera od kuće. Sutradan, srednji sin povede
kozu na pašu. Kada je predveče htjede vratiti kući, koza sretno izmeketa:
"Sita, presita,
kući mi se hita!"
Ali kad gazda dođe da je vidi, koza opet odmeketa:
"Gladna, pregladna,
trave ne vidjela,
na kamenu bila!"
Tada krojač istuče i svog srednjeg sina i otjera ga iz kuće.
Isto se desi i sa najmlađim sinom – koza je svoju pjesmu svaki put na isti način
odvrečala. Tako krojač i svog trećeg sina otjera od kuće. Četvrtog dana povede krojač
sam kozu na pašu. I njemu je ona uveče tvrdila:
"Sita, presita,
kući mi se hita!"
A kad dođoše u štalu, koza vreknu:
"Gladna pregladna,
trave ne vidjela,
na kamenu bila!"
Sad tek krojač shvati šta je uradio pa istuče i otjera kozu i osta sam.
Njegovi sinovi se raziđoše po svijetu tražeći posla. Najstariji je učio zanat kod jednog
stolara. Poslije godinu dana, jer je bio marljiv i vrijedan, dobi od majstora običan drveni
stočić na dar. Ali to nije bio običan drveni stočić. Kad mladić, prema majstorovim
uputama reče: "Stočiću, postavi se!" gle čuda. Stočić se ispuni najraznovrsnijim i
najljepšim jelima.
I kako što nestane sa stola, tako se opet napuni! Obradova se mladić i veselo krenu kući
jer se oca poželio, a htio je i da ga obraduje svojim stočićem. Jedne večeri zastade pred
nekom krčmom da se odmori i da tu zanoći. Dobar kakav je bio, pred svim gostima viknu
svom stočiću: "Stočiću, postavi se!". Gosti se zadiviše čudu i dobro se pogostiše. Ali
krčmar odluči da noću, kad mladić zaspe, zamijeni čarobni stočić običnim starim stolom
kakav je imao negdje na tavanu. Tako i učini. A mladić, ništa ne primijetivši, krete
očinskoj kući. Obradova se otac sinu, a još više priči o čarobnom stočiću. Sazvaše
prijatelje i rođake i najstariji sin uzviknu:
"Stočiću, postavi se!" Pa opet: "Stočiću, postavi se!", ali se ništa ne desi. Gosti ismijaše
mladića i otidoše gladni svojim kućama, a mladić od stida samo što u zemlju nije propao.
Srednji brat učio zanat kod nekog mlinara. I on je bio marljiv i vrijedan pa mu gazda
poslije godinu dana dade nagradu. Magare. Ali ni to ne bijaše obično magare: kad se
prostre ispod njega čaršaf i blago ga se povuče za uši i kaže "Magarence, daj!" iz njega,
na sve strane pljusne kiša dukata. Obradova se mladić i veselo krenu kući. Jedne večeri i
on zastade kod iste krčme i isto mu se desi što i njegovom najstarijem bratu. Krčmar
vidje kako mladić ide u štalu, kako prostire čaršaf ispod svog magarenceta i kako,
povukavši magarence za uši i uzviknuvši "Magarence, daj!", dobi kišu dukata. Iste noći
krčmar zamijeni čarobno magare običnim. I tako mladić dođe kući i tako sazvaše
prijatelje i rođake, ali na uzvik "Magarence, daj!" ne bi ništa. Naljutiše se gosti i odoše
praznih ruku svojim kućama, a mladić od stida samo što nije u zemlju propao.
Najmlađi brat učio zanat kod nekog tokara. I on je bio marljiv i vrijedan i poslije godinu
dana šegrtovanja za nagradu je dobio vreću, a u vreći štap. Ali ni to ne bi obična vreća, ni
obični štap. Na uzvik "Udri!", štap bi izletio i devetao neprijatelja sve dok mu se ne kaže
"Stani!". Obradova se najmlađi sin staroga krojača. Znao je što se desilo njegovoj braći,
pa požuri put one krčme. Tamo se pravio važan. Tajanstven. Pričao je o čudima koja je
vidio ili za koja je čuo. A svoju vreću pomno čuvao. Krčmar jedva sačeka noć pa se
krišom prikrade usnulom mladiću i njegovoj vreći. Ali dječak nije spavao, nego kad
krčmar dotače vreću, povika "Udri! Udri!" a štap izletje i tako dobro obavi svoj posao da
krčmar pristade da vrati i stočić i magare, i da uradi sve što treba samo da sklone štap.
I tako se najmlađi sin uputi očevoj kući. Sa sobom je nosio stočić, za sobom vodio
magarca, a preko leđa prebacio vreću i u vreći čarobni štap. Dočekao otac radosno svoje
najmlađe dijete, ali jedva pristade da sazove prijatelje i rođake. Dođoše gosti i stočić se
postavi: "Stočiću, postavi se!" i na stolu se nađe svakojakih jela. Kad magarencetu reče
"Magarence daj!" magarence izdukata hrpu dukata: Samo niko ne viknu štapu u vreći:
"Udri!" Zašto bi i viknuo!? Svi su se gostili i radovali. A stari krojač ostavi iglu i makaze
i živio je sa svoja tri sina sretno i dugo.
|
Tagovi-reci
|
|
Autor: Zijah Sokolovic Zike
Ime snimka: Sticucu, postavi se
Kategorija: Price za decu (Zijah Sokolovic Zike)
Pregleda: 1,661
Postavio: admin
|
|
